1 of 2

Lekcija 2: Radionica 7: Shvaćanje ciklusa nasilja

Cilj: Razgovarati o posljedicama nasilja i odnosu između nasilja koje doživljavaju djevojke, kao i nasilja koje one koriste nad drugima.

Potrebni materijal: Flipchart papir, markeri, kemijske/obične olovke i preslike Dodatne građe, deset ili pet komadića papira za svakog sudionika.

Preporučeno vrijeme: 45 minuta

Planiranje:
Ukoliko je sudionica doživjela bilo kakvu vrstu nasilja ili je nedavno doživjela bilo kakvu vrstu zlostavljanja – uključujući seksualno zlostavljanje ili sustavno fizičko zlostavljanje kod kuće – i ako je mlađa od 18 godina, voditelj bi to trebao prijaviti institucijama za zaštitu djece i mladih. Prije provedbe bilo kakvog zadatka iz ovog priručnika, voditelj se treba konzultirati sa svojom organizacijom i razjasniti relevantne etičke i pravne zahtjeve u povezane s nasiljem nad osobama mlađim od 18 godina.

Tijek:

  1. Prije početka radionice, zalijepite pet komada flipchart papira na zid. Na svaki papir napišite jednu od pet navedenih kategorija:
    – Nasilje korišteno protiv mene
    – Nasilje koje vršim nad drugima
    – Nasilje kojem sam bila/bio svjedokom
    – Kako se osjećam kada vršim nasilje
    – Kako se osjećam kad se nasilje koristi protiv mene
  2. Na početku radionice objasnite sudionicima kako je svrha ove aktivnosti razgovor o nasilju koje oni doživljavaju u svojim životima i zajednicama. Pregledajte flipchart iz prethodne aktivnosti sa značenjima nasilja.
  3. Dajte svakom sudioniku presliku Dodatne građe A ili pet komadića papira na kojima mogu napisati navedene kategorije.
  4. Pregledajte pet navedenih kategorija i zamolite sudionike da razmisle o njima, a zatim napišu kratki odgovor za svaku kategoriju u odgovarajućim poljima na Dodatnoj građi ili papirićima koje su dobili. Trebali bi napisati po jedan odgovor u svakom polju ili na papiru i ne bi trebali pisati svoja imena.
  5. Dajte im 10 minuta za ovaj zadatak. Objasnite kako ne trebaju pisati mnogo, samo nekoliko riječi ili fraza, a zatim ih zalijepite na odgovarajuće flipchart papire.
  6. Nakon lijepljenja njihovih papira na flipchart, glasno pročitajte neke od odgovora iz svake kategorije.
  7. Započnite raspravu koristeći sljedeća pitanja.

Pitanja za raspravu:

  1. Koja je najčešća vrsta nasilja koja se koristi nad ženama?
  2. Koja je najčešća vrsta nasilja koju žene koriste nad drugima?
  3. Kako se osjećate kad vršite nasilje nad drugima?
  4. Postoji li ikakva veza između nasilja koje vi koristite i nasilja koje se koristi nad vama?
  5. Je li neka vrsta nasilja gora od druge?
  6. Kako mediji (glazba, radio, filmovi, itd.) oslikavaju nasilje? (pogledajte okvir ispod)
  7. Koja je veza između nasilja u vašim obiteljima i odnosima i drugog nasilja koje vidite u našim zajednicama?
  8. Neki istraživači navode da je nasilje zapravo ciklus, tj. vjerojatno će netko tko je bio žrtva nasilja kasnije i sam počiniti nasilje. Je li to istina? Ako to istina, kako možete pomoći u prekidanju ovog ciklusa nasilja?
  9. Imaju li muškarci ulogu u prevenciji nasilja nad ženama? Objasnite.
  10. Što ste naučili u ovoj aktivnosti, a da vam može pomoći u suzbijanju? Jeste li naučili nešto što biste mogli primijeniti u vašem životu i odnosima?

Zaključak:

Previše mladića i djevojaka doživjelo je nasilje ili svjedočilo nasilju u nekom trenutku njihova života, često kao žrtve muškaraca. Obično se pretpostavlja kako je nasilje “prirodan” ili “normalan” dio muškarca. Međutim, nasilje je naučeno ponašanje – dječaci i muškarci često su odgajani s uvjerenjem kako je nasilje prihvatljiv način za održavanje kontrole, posebno nad ženama, rješavanje sukoba ili izražavanje ljutnje. I baš kao što je nasilje naučeno, ono se može odučiti i spriječiti. Na taj način, odgovornost je svih pojedinaca, žena i muškaraca, u nastojanju da pravilno odgoje dječake i muškarce, kao i djevojčice i žene i shvaćanju kako nasilje, bilo muškaraca nad ženama ili roditelja nad djetetom, sprječava pojedince u izgradnji pozitivnih odnosa i odnosa punih ljubavi.

Shema resursa A:

Uče li mediji dječake nasilju?

Neka istraživanja otkrila su otkrile kako gledanje nasilnih scena u medijima može biti povezano s korištenjem nasilja, ali uzročna povezanost nije potpuno jasna. Gledanje nasilja na televiziji ili u filmovima vjerojatno ne “uzrokuje” nasilje dječaka, ali može doprinijeti nekim uvjerenjima dječaka – i našem općem uvjerenju kao društva – kako je nasilje muškaraca normalno ili čak “cool”.