Godinama smo imali različite pretpostavke o zdravlju i razvoju mladića. Često smo pretpostavljali da njima ide dobro i da imaju manje potreba nego djevojke. Također, pretpostavljali smo da je s njima teško raditi, da su agresivni i da se ne zanimaju za svoje zdravlje. Često smo ih vidjeli kao počinitelje nasilja nad drugim mladićima, nad samim sobom i nad ženama, a nismo razmislili o tome kako društvo ohrabruje mladiće u provođenju nasilja. Nova istraživanja i pogledi na stanje stvari ukazuju na potrebu boljeg razumijevanja socijalizacije mladića i onoga što trebaju u pogledu zdravlja i razvoja te kako edukatori i drugi mogu uključiti mladiće na prihvatljiviji i efektivniji način.
Nadalje, iako su brojne prošle inicijative nastojale popraviti neravnopravnost spolova osnaživanjem žena, postoji sve veći konsenzus o tome da promicanje jednakosti spolova i poboljšanje zdravlja i dobrobiti žena zahtijeva i angažiranje muškaraca svih dobi. Međunarodna konferencija o stanovništvu i razvoju (ICDP) u Kairu 1994. i Četvrta svjetska konferencija o ženama u Pekingu 1995. godine pružile su temelj za uključivanje muškaraca u napore za poboljšanje položaja žena i djevojčica. Program djelovanja ICPD-a, na primjer, nastoji „promicati jednakost spolova u svim sferama života, uključujući obiteljski i zajednički život, te poticati muškarce i omogućiti im da preuzmu odgovornost za svoje seksualno i reproduktivno ponašanje te za svoje društvene i obiteljske uloge“.
Od konferencija u Kairu i Pekingu brojne agencije UN-a, vlade i organizacije civilnog društva potvrdile su potrebu za suradnjom s muškarcima i mladićima. Godine 1998. Svjetska zdravstvena organizacija odlučila je posvetiti posebnu pažnju potrebama adolescentnih dječaka prepoznavši da su ih često previđali u adolescentskom zdravstvenom programiranju. U razdoblju od 2000. do 2001. godine UNAIDS je svjetsku kampanju za borbu protiv AIDS-a posvetio muškarcima i dječacima uvidjevši da ponašanje mnogih muškaraca ugrožava njih i njihove partnere te da muškarci moraju biti uključeniji kao partneri u prevenciji HIV/AIDS-a, ali i kao podrška osobama koje žive s AIDS-om. Vlade iz cijeloga svijeta su se na 48. zasjedanju Komisije za status žena (CSW) 2004. formalno obvezale na provedbu niza aktivnosti za uključivanje muškaraca i mladića u napore za postizanje ravnopravnosti spolova.
Uz sve veće priznanje da rad s muškarcima i mladićima na preispitivanju rodnih nejednakosti može pozitivno utjecati na zdravlje i dobrobit žena i djevojaka, postoji i veće razumijevanje o tome kako kruti ideali roda i maskuliniteta mogu dovesti do specifične ranjivosti muškaraca i mladića. O ovoj stvarnosti svjedoče više stope smrti muškaraca i mladića u saobraćajnim nesrećama, veće stope samoubojstava i nasilja te veće stope upotrebe alkohola i supstanci u odnosu na žene i djevojčice. Stoga je, zbog dobrobiti i mladića i djevojaka, ključno da programi uključe rodnu perspektivu u rad s mladima.
No, što znači primijeniti „rodnu perspektivu“ na rad s mladićima? Rod se, za razliku od spola, odnosi na različite načine kojima se muškarci i žene socijaliziraju kako bi mislili, ponašali se i oblačili. To je način na koji se ove uloge, obično stereotipizirane, uče, ojačavaju i internaliziraju. Ponekad pretpostavljamo da je način na koji se dječaci i muškarci ponašaju „prirodan“ – da će „dječaci biti dječaci“. Međutim, korijeni mnogih ponašanja mladića i muškaraca, bilo da razgovaraju s partnerima o upotrebi kondoma, bilo da vode brigu o djeci koju očekuju ili koriste nasilje protiv partnera, nalaze se u načinu na koji se odgajaju dječaci. Promjena načina na koji podižemo i gledamo dječake nije laka. Međutim, ona ima potencijal transformirati rodne odnose i smanjiti mnoge zdravstvene i socijalne ranjivosti s kojima se suočavaju i žene i muškarci.
Što se tiče ponašanja vezanih uz zdravlje, mladići su često odgajani kako bi bili samostalni, ne brinući se o svom zdravlju i ne tražeći pomoć kad se suoče sa stresom. No, sposobnost da se govori o vlastitim problemima i traži podrška zaštitni je faktor protiv upotrebe supstanci, nesigurnih seksualnih praksi i sudjelovanja u nasilju. To bi djelomično moglo objasniti zašto je vjerojatnije da će dječaci prije nego djevojčice biti uključeni u nasilje i upotrebu supstanci.
Što su rodne norme? – pokušajmo da ovo bude jedna od stvari koje ćemo zapamtiti tijekom ovog online tečaja.
Rodne norme su standardi i očekivanja s kojima se žene i muškarci općenito slažu unutar raspona koji određuju društvo, kultura i zajednica u tom trenutku. To su ideje o tome kakve žene i kakvi muškarci trebaju biti i kako se trebaju ponašati. Već u djetinjstvu rodne norme mogu uspostaviti životni ciklus rodne socijalizacije i stereotipiziranja.
Rodno transformativni pristup aktivno ispituje, postavlja pitanja i mijenja krute rodne norme i neravnoteže moći. Pretvarajući štetne, nepravedne rodne norme i vrijednosti u pozitivne, poboljšavaju se seksualna i reproduktivna prava i zdravlje (SRZP) za sve, sprječava se rodno zasnovano nasilje i povećava ravnopravnost spolova. Rodno transformativni programi su programi koji slijede gore opisani pristup.