Neformalna edukacija referira se na obrazovni proces koji se realizira van formalnoga obrazovnog sistema. To ne znači da se neformalna edukacija ne realizira u školama, već da nije dio formalnog obrazovanja, ali je njegova svojevrsna nadopuna. Iako se neformalna edukacija promatra kao nadopuna nedostacima formalnog obrazovanja, u mnogim slučajevima kvalitetnija je i sveobuhvatnija od one koju nudi formalno obrazovanje. Ipak, zbog činjenice da nije dio službenih kurikuluma formalnog obrazovanja, često je dio programa koje realiziraju nevladine organizacije pa je stoga upitna održivost uvjetovana financijskim ulaganjima i trajanjem programa ili projekata koji ih financiraju.
Program Y ima karakteristike formalnog i neformalnog kurikuluma. Program sadrži sve elemente potrebne školama da samostalno repliciraju sadržaje i pristupe integrirane u program, a akreditacija programa doprinosi njegovoj održivosti i neformalni program svrstava u formalni okvir.
UNESCO u definiciji neformalne edukacije ističe da su oni koji provode takvu edukaciju istu institucionalizirali i planirali. Također, UNESCO naglašava da je neformalna edukacija dodatak, alternativa i/ili komplementarna formalnom obrazovanju. U slučaju Programa Y radi se o formalnom i neformalnom programu; formalnom jer su ga akreditirale relevantne obrazovne institucije, a neformalnom u dijelu nadopune formalnom obrazovanju. Dok formalno obrazovanje nudi osnovne informacije o nasilju, Program Y uči mlade znanstveno utemeljenim strategijama suprotstavljanja i eliminaciji nasilja.
Definicije neformalne edukacije razlikuju se i ponekad su kontradiktorne. Rogers (2005) klasificira te definicije u sljedeće kategorije:
Program Y mogu realizirati nastavnici, no mogući su i drugačiji modaliteti izvođenja. U pojedinim školama program provode pedagozi škola u suradnji s vršnjačkim edukatorima. U drugim školama program provode nastavnici ili vršnjački edukatori ili kombinirano. Koji će modalitet biti primijenjen u nekoj školi, ovisi o kapacitetu škole, kapacitetu relevantnih ministarstava, percepciji sveobuhvatnosti i društvenom kontekstu. Na primjer, ondje gdje se nastavnici boje otvorenog razgovora o seksualnom i reproduktivnom zdravlju, vršnjački edukatori mogu biti kvalitetna podrška jer su mladi obučeni da realiziraju program, poštujući specifična pravila rada i primjenjujući pedagoške metode u radu s vršnjacima.
Kriteriji neformalne edukacije
U odnosu na definiciju, neformalnu edukaciju određuju različiti kriteriji, a zajedničku jezgru čine:
Kombiniranjem formalnog i neformalnog pristupa moguće je postići sveobuhvatnost u radu s mladima!
Društvene norme i socijalne interakcije među mladima vrlo su važan generator negativnih i nezdravih ponašanja kod mladih. Njima se nije moguće suprotstaviti bez sistematičnog i znanstveno utemeljenog pristupa koji osnažuje mlade da se efektivno suprotstave negativnim determinantama ponašanja.
Program Y omogućava školama transformiranje normi koje utječu na mlade kroz njihovu afirmaciju kao nositelja promjena. Program je prilagođen uvjetima u kojima škole realiziraju svoje redovne nastavne i izvannastavne aktivnosti i prilagođen je pedagoškim standardima u regiji.
Sveobuhvatni pristupi u radu s mladima obuhvaćaju daleko složeniji pristup učenju od uobičajenih metoda koje su zastupljene u obrazovnim sistemima na Balkanu. Pored informacija i znanja te razvoja vještina, sveobuhvatni programi teže razvoju pozitivne kulture među učenicima, a što usložnjava efekte edukacije i u značajnoj mjeri doprinosi kvalitetnijim zdravstvenim ishodima.
Sveobuhvatnost se može odnositi na širok dijapazon znanstveno utemeljenih informacija sadržanih u određenom kurikulumu, ali može i obuhvaćati različite komunikacijske pristupe koji se koriste kao dopuna nastavnom i obrazovnom procesu. Sveobuhvatnost može uključivati individualizirano planiranje nastave, prilagodbe kurikuluma trenutnim trendovima ili potrebama učenika, uvođenje specifičnih sistema podrške za učenike i roditelje, edukacije roditelja, strukturiran pristup poučavanju i uvođenju sistema podrške pozitivnim oblicima ponašanja (kampanja Reagiraj ljudski). Sve navedeno zahtijeva dodatna ulaganja i napore da se određeni program sa svim pratećim aktivnostima učini cjelinom i time osigura kvalitetniji i sistematičniji odgovor škole na specifične potrebe učenika.
Brojni neformalni edukativni programi koji su kombinirali edukativne aktivnosti s ciljnim kampanjama provedenim u školama pokazali su da ovaj kompleksni pristup ne samo da učenicima daje potrebno znanje i vještine, već kroz seriju kampanja koje vode učenici dovodi do formiranja mikrotrendova specifičnih za tu školu ili lokalnu zajednicu u kojoj se provode (CARE International, 2011).
Prema nalazima istraživanja koje je proveo CARE International – ured u BiH, kampanje organizirane u suradnji sa školama u kojima je realiziran Program Y imale su važan udio u transformaciji stavova i promjeni ponašanja mladih (Dušanić, 2017). Ne samo da su kampanje promovirale nenasilne stavove i vrijednosti, već su dovele do poboljšanja stavova koji se odnose na rodnu ravnopravnost, zdravlje i zdrave životne stilove.