1 of 2

Lekcija 3: Radionica 3: Izražavanje vlastitih osjećaja

Cilj: Prepoznati teškoće s kojima se mladi suočavaju prilikom izražavanja određenih osjećaja i posljedice po njih i njihove odnose.

Potrebni materijal: Flipchart papir, markeri, komadići papira i Dodatna građa

Preporučeno vrijeme: 90 minuta

Planiranje:
Prije početka radionice, preporučuje se voditelju samostalna analiza ove aktivnosti i razmišljanje o načinu na koji on ili ona izražava svoje osjećaje. Također, važno je identificirati lokalna savjetovališta ili stručnjake za navedeno područje kojima, bi se mladi mogli obratiti ukoliko bude potrebno.

Tijek:

  1. Nacrtajte pet stupaca na flipchart papiru i napišite sljedeće osjećaje kao naslove: strah, ljubav, tuga, sreća i ljutnja (vidjeti Tablicu resursa kao primjer na koji način treba rasporediti riječi i kako ih rangirati prema objašnjenju koje slijedi).
  2. Objasnite sudionicima kako su ovo osjećaji8 o kojima će se raspravljati tijekom ove aktivnosti. Sudionici trebaju razmisliti o tome koliko je mladićima i djevojkama lako ili teško izraziti ove osjećaje.
  3. Dajte svakom sudioniku komadić papira i zamolite ih da napišu ovih pet osjećaja o kojima se raspravlja onim redoslijedom kojim ste ih vi napisali na flipchart papiru. Zatim pročitajte sljedeće upute: Razmislite o tome koji od ovih osjećaja izražavate s najvećom lakoćom. Stavite broj jedan (1) pored osjećaja kojeg najlakše pokazujete. A sad razmislite o osjećaju kojeg izražavate lako, ali ne toliko lako kao prvo. Stavite broj dva (2) pored tog osjećaja. Stavite broj tri (3) pored osjećaja koji je negdje između; što znači da ga nije ni preteško ni previše lako izraziti. Stavite broj četiri (4) pored onog osjećaja kojeg izražavate uz manje teškoće. I na kraju, stavite broj pet (5) pored osjećaja kojeg najteže izražavate.
  4. Kada sudionici završe rangiranje svojih osjećaja, pokupite komadiće papira i napišite rangiranja u stupce na flipchartu (vidi primjer).
  5. Zajedno sa skupinom razmislite o sličnostima i razlikama koje ste pronašli među sudionicima. Objasnite:
      • Osjećaji koje smo označili brojevima 1 i 2 su oni osjećaji koje smo često navikli izražavati na pretjeran način;
      • Brojevi 4 i 5 predstavljaju osjećaje koje smo navikli izražavati slabije ili ih možda čak i potiskivati ili skrivati;
      • Broj 3 može predstavljati osjećaj koji ne izražavamo ni na pretjeran način, niti ga potiskujemo, već je to vjerojatno onaj osjećaj s kojim se suočavamo na prirodniji način.
  6. Iskoristite sljedeća pitanja kako biste započeli komunikaciju.

Pitanja za raspravu:

  1. Jeste li iz ove aktivnosti otkrili nešto novo o sebi?
  2. Zašto ljudi pretjerano pokazuju ili potiskuju određene osjećaje? Kako nauče ovo raditi? Kakve su posljedice pretjerivanja ili potiskivanja osjećaja?
  3. Postoje li sličnosti u načinu na koji muškarci iskazuju određene osjećaje? Postoje li sličnosti u načinu na koji žene iskazuju određene osjećaje?
  4. Postoje li razlike u načinu na koji muškarci i žene iskazuju osjećaje? Koje su to razlike?
  5. Iskazuju li žene određene osjećaje lakše od muškaraca? Zbog čega je to tako?
  6. Zašto muškarci i žene na različite načine iskazuju svoje osjećaje? Na koji način vršnjaci, obitelj, zajednica, mediji, itd., utječu na to kako muškarci i žene iskazuju osjećaje?
  7. Kako način na koji iskazujemo svoje osjećaje utječe na naše odnose s drugim ljudima (partnerima, obitelji, prijateljima, itd.)?
  8. Je li lakše ili teže iskazati određene osjećaje prema vršnjacima? Prema obitelji? Prema intimnim partnerima?
  9. Zašto su osjećaji važni? Navedite primjere, ukoliko je to potrebno: Strah nam pomaže u opasnim situacijama; ljutnja nam pomaže da se branimo. Također, zamolite sudionike da navedu neke primjere.
  10. Što mislite, na koji način otvorenije iskazivanje vlastitih osjećaja može utjecati na vašu dobrobit ili na vaše odnose s drugim ljudima (romantičnim partnerima, obitelji, prijateljima, itd.)?
  11. Što možete učiniti kako biste otvorenije izrazili svoje osjećaje? Kako možete biti fleksibilniji u iskazivanju onoga što osjećate?

Zaključak:

Osjećaji se mogu promatrati kao neki oblik energije koja vam omogućuje uočavanje onoga što vas muči ili što vam smeta. Različiti osjećaji jednostavno su odraz različitih potreba i najbolje je naučiti kako se nositi sa svim svojim osjećajima onako kako se oni javljaju u vašem životu. Sposobnost izražavanja svojih osjećaja i pritom ne vrijeđanja drugih, pomaže vam postati jačim pojedincima te uspostaviti bolje odnose sa svijetom oko vas. Načini na koje svaka osoba izražava svoje osjećaje razlikuju se. Međutim, važno je uočiti mnoge tendencije koje proizlaze, posebno one jednostavno su s načinom na koji su mladići odgojeni. Na primjer, uobičajeno je da mladići skrivaju svoj strah, tugu pa čak i ljubaznost. Međutim, uobičajeno je izražavati svoju ljutnju nasiljem. Iako niste odgovorni za to što imate određene osjećaje, odgovorni ste za ono što radite s onim što osjećate. Presudno je napraviti razliku između “osjećaja” i “djelovanja” kako bismo pronašli oblike izražavanja koji ne štete niti nama niti drugima.

Veza

Možda bi bilo korisno da ovu aktivnost povežete sa aktivnošću “Od nasilja do mirne koegzistencije” u kojoj učesnici mogu koristiti dramu kako bi vježbali nenasilne alternative suočavanju sa ljutnjom i konfliktima u vezama.

Dodatna građa:

Primjer rangiranja osjećaja na flipchart papiru

U nastavku je naveden primjer kako organizirati stupce osjećaja i odgovore sudionika. Za vrijeme razgovora, voditelj bi trebao pomoći sudionicima u identifikaciji sličnosti i razlika u rangiranju. Na primjer, navedena tablica pokazuje kako postoji gotovo ravnomjerna podjela u broju sudionika kojima je lako izraziti ljutnju i onih kojima je to teško. Ovo bi moglo dovesti do dijaloga o tome zašto postoje ove razlike i smatraju li mladići ili ne da je lako ili teško iskazati ljutnju. Još jedan zanimljiv obrazac niže navedenom primjeru jest kako većina sudionika iskazivanje straha smatra teškoćom. Često se od muškaraca zaista očekuje hrabrost i neustrašivost i ovaj bi primjer bilo zanimljivo iskoristiti kao osnovu za dijalog o socijalizaciji i rodnim normama.

Na kraju, važno je upamtiti kako bi prikupljanje i upisivanje rangiranja u tablicu trebalo biti anonimno. To znači da bi svaki red prethodne tabele trebao predstavljati rangiranje različitog sudionika, ali bez njegovog imena. Kao što je prikazano u niže navedenom primjeru,, voditelj umjesto toga može napisati broj na koji se sudionici mogu lako pozvati tijekom rasprave.

tabela