Intervencija promatrača predstavlja društveni model koji predviđa vjerojatnost da pojedinac ili grupa reagiraju u problematičnoj situaciji. U kontekstu intervencije, promatrač može biti bilo koja osoba koja se nalazi u situaciji koja je iz nekog razloga problematična, ali ne utječe direktno na tijek te situacije. Mi svakodnevno promatramo situacije koje su problematične, ali ne priznajemo da je naša odgovornost da reagiramo. U kontekstu intervencije promatrači se mogu podijeliti na aktivne i pasivne. Pasivni je promatrač onaj koji uopće ne reagira, dok je aktivni promatrač netko tko priznaje problematičnu situaciju i bira kako da odgovori na nju. On je taj koji mora odlučiti hoće li progovoriti, reagirati u situaciji da spriječi daljnji negativan tijek ili će ponuditi pomoć na neki drugi način. Naš rad na prevenciji nasilja mora biti fokusiran na angažiranje pasivnih promatrača kako bismo ih osvijestili da trebaju reagirati u datim situacijama, ali s pažnjom da njihova reakcija nikad ne ugrozi njih same. Intervencija promatrača je ključna strategija za prevenciju različitih oblika nasilja, uključujući uznemiravanje, seksualno zlostavljanje, maltretiranje i nasilje u intimnim odnosima.
Promatrači su pojedinci koji promatraju nasilje ili svjedoče o uvjetima koji održavaju nasilje. Oni nisu direktno uključeni, ali imaju sposobnost da interveniraju, progovore o nasilju ili urade nešto kako bi promijenili tijek situacije. Oni su prisutni u nasilnoj situaciji i potencijalno su u poziciji da obeshrabre, spriječe ili prekinu incident. Promatrači su prisutni svjedoci nasilnih situacija, oni su prijatelji žrtve i/ili počinitelja, drugi učenici, članovi tima, susjedi, prijatelji, poznanici i sl. Promatrači su „publika“, a nasilnici često koriste svoje žrtve i nasilnu situaciju da pokažu svoju snagu i superiornost u grupi. Dakle, nasilje među vršnjacima obično se događa pred publikom – uživo ili na internetu (offline ili online).
Kako reagiraju promatrači? Većina njih ne učini ništa. Oni pasivno prihvaćaju maltretiranje, zlostavljanje, nasilje generalno, gledaju što se događa i ništa ne čine povodom toga. Oni su publika siledžije koja mu omogućava da nastavi s nasilnim ponašanjem. Oni se osjećaju nemoćnima da bilo što učine iz straha da bi i oni mogli postati žrtve. Neki od njih podržavaju siledžije tako da potiču nasilje smijanjem, navijanjem ili komentiranjem. Neki od njih se pridružuju nasilju. Oni žele zadržati svoju poziciju u hijerarhiji grupe i biti na pobjedničkoj strani. Takvi su pasivni promatrači. Za razliku od njih, postoje oni koji ne vole niti podržavaju nasilje i osjećaju se loše zbog svog ponašanja. Oni igraju ključnu ulogu u sprečavanju ili zaustavljanju uznemiravanja tako što direktno interveniraju ometajući nasilnika, dozivajući pomoć ili pomažući žrtvi. Njih prvenstveno pokreće osjećaj odgovornosti da nešto učine.
Istraživanja su pokazala da se ljudi često bore s pitanjem jesu li pomoć i reakcija prilikom incidenta njihova odgovornost. Ovaj koncept, nazvan difuzijom odgovornosti, znači da s većim brojem ljudi opada vjerojatnost da će netko reagirati. Možete koristiti prostu matematiku da izračunate. Formula je takva da broj 1 podijelite s brojem osoba koje prisustvuju incidentu i taj broj pomnožite sa 100. Tako ćete dobiti postotak vjerojatnosti da će promatrač reagirati. (Primjer formule za grupu od 20 ljudi koji prisustvuju incidentu: 1: 20 = 0, 05 x 100 = 5 %). Do toga dolazi upravo zbog toga što svatko misli da će netko drugi reagirati. Postoje i situacije u kojima promatrači možda neće uspjeti intervenirati upravo zbog toga što ne mogu dobro procijeniti situaciju i zabrinuti su zbog moguće pogrešne procjene. Na to kad i kako intervenirati značajno utječe i strah od posljedica za nas osobno, društvena stigma, sramota ili čak prijetnja vlastitoj sigurnosti ili sigurnosti nama bliskih ljudi. Nasilje nije egzaktna znanost i moguće je ovu vjerojatnost promijeniti ako se poveća broj ljudi koji su svjesni da trebaju i moraju reagirati.
Da bismo vas potaknuli na razmišljanje o ovoj temi, postavit ćemo vam nekoliko pitanja:
Jeste li ikada spriječili prijatelja da vozi auto kad je pijan? Jeste li ikada doveli prijatelja u hitnu pomoć ili se pobrinuli za njega tijekom noći jer ste znali da je previše pijan da bi ostao sam? Jeste li prekinuli situaciju kada ste primijetili da netko nekoga maltretira? Jeste li ikada rekli učitelju/nastavniku da se ne može tako ponašati prema vašem prijatelju? Jeste li prekinuli kolegu koji je govorio ružne stvari o vašem drugom kolegi?
Ako jeste, vi ste aktivni promatrač jer su sve to primjeri reagiranja.
Hvala vam što ste sudjelovali u lekciji broj 3: Intervencija promatrača.