1 of 2

Lekcija 2: Kompetencije edukatora (Sveobuhvatna edukacija o seksualnosti)

LEKCIJA 2: KOMPETENCIJE EDUKATORA I VODITELJA

Program Y osnažuje mlade ljude i priprema ih da se efektivno nose s izazovima odrastanja. To je moguće postići transformacijom stavova mladih, jačanjem životnih vještina, unapređenjem znanja i nivoa informiranosti i formiranjem pozitivnih vršnjačkih grupa koje mijenjaju normative i predstavljaju „nove“ referentne grupe kojima mladi teže i priključuju se.
S obzirom na kompleksnost utjecaja i šaren dijapazon strategija koje koristi, Program Y i njegova uspješnost u velikoj mjeri ovisi o kompetencijama nastavnika i edukatora uključenih u obrazovni proces.
Osnažiti mlade da razumiju vlastite emocije i kritički promišljaju o svojim odlukama i utjecajima okruženja, ključne su strategije djelovanja, stoga je od velike važnosti osposobiti edukatore i nastavnike da mu doprinose vlastitim znanjima, afirmativnim stavovima i primjenom različitih tehnika učenja i poučavanja.
Novi trendovi među mladima i novi obrasci ponašanja koji se periodično pojavljuju i postaju normativ zahtijevaju konstantna prilagođavanja obrazovnog sektora novim okolnostima. Konstantno spuštanje granice stupanja u spolne odnose, upotreba alkohola i droga među sve mlađim uzrastima, nove forme digitalnog nasilja, socijalne mreže, rodni stereotipi i njihova veza s rizičnim i štetnim ponašanjima zahtijevaju od obrazovnog i zdravstvenog sektora nove pristupe kojima bi se efektivno odgovorilo na spomenute probleme. Mnogi se nastavnici i roditelji tijekom školovanja nisu imali priliku upoznati s ovim temama niti posjeduju vještine za suprotstavljanje istima. Program Y svim sadržajima direktno doprinosi utjecaju na sve navedene faktore rizika i negativne oblike ponašanja. No da bi bili uspješni, nastavnici i edukatori trebaju:

Svaka lokalna zajednica ima svoje specifičnosti, stoga Program Y i sadržaji koji su aktualni u jednoj zajednici ne moraju biti relevantni za neku drugu. Stoga je važno da edukatori razumiju lokalni kontekst, koriste dostupne podatke i istraživanja o problemima, zdravstvenim navikama i novim trendovima među mladima. Kontekstualiziranje programa prvi je korak u njegovoj primjeni, stoga nastavnici i edukatori, bez obzira na temu, svaku trebaju dovesti u lokalni kontekst.
Sekcija o seksualnom i reproduktivnom zdravlju zahtijeva dodatne kompetencije s obzirom na to da su ove teme tabuizirane i da ljudi sa strahom ili stidom govore, odnosno ne govore o njima. Ne samo da su ove teme često tabu, već i mnogi nastavnici i donositelji odluka ne znaju da postoje jasni dokazi o pozitivnim efektima obrazovanja o ovim temama. Stoga je od posebne važnosti da nastavnici i roditelji razumiju da je program usmjeren na koristi koje njihova djeca imaju od učenja o ovim temama i da od otvorenih razgovora nema rizika, samo koristi za njihovu djecu.

Program Y različitim sadržajima uči mlade kako razlikovati zdrave od nezdravih odnosa, kako živjeti s više samopouzdanja i kako cijeniti vlastito mišljenje, ne umanjujući značaj mišljenja drugih, kako razumjeti vlastita osjećanja, socijalno-emocionalni aspekt seksualnosti, odrastanja i puberteta, rodne uloge, rodne identitete i seksualne rizike. Teme su to koje se u tradicionalnim okruženjima mogu promatrati kao složene i kompleksne za diskusije i razgovor. U kontekstu diskusija, nastavnici i mladi mogu se suočiti s dijametralno različitim stavovima, vrijednostima i različitim individualnim ranjivostima, stoga nastavnik ili edukator treba biti spreman voditi otvoren dijalog s učenicima te im pomoći u sagledavanju alternative i donošenju zaključaka koji su u duhu očuvanja zdravlja. Također, stavovi među mladima mogu se znatno razlikovati i nastavnik, odnosno edukator, treba svojim vještinama stvoriti sigurno i motivirajuće okruženje koje omogućava mladima da istražuju vlastita stajališta kroz interakciju s vršnjacima i eventualno ih korigiraju ako za to postoji potreba.

Nastavnici i edukatori pripadaju društvu u kojem žive, stoga je jasno da su pod utjecajem kulturoloških i drugih socijalnih normativa koji egzistiraju u njihovom okruženju. To kod nekih nastavnika može utjecati na odlučnost da govore ili ne govore o „osjetljivim“ temama. Spomenute norme mogu biti predispozicija za razvoj stavova i vrijednosti koje su u suprotnosti sa sadržajima Programa Y i takvi nastavnici neće biti kvalitetni sugovornici mladima. Dakle, od posebne je važnosti da nastavnici analiziraju vlastite stavove u korelaciji s dostupnim studijama i nalazima istraživanja koja propituju značaj i efektivnosti obrazovanja o osjetljivim temama.

Pogledati:

Živimo u vremenu ekspanzije informacijske revolucije i mladi ljudi imaju pristup različitim informacijama o seksualnosti, seksualnim pravima, drogama, vezama među mladima i drugim relevantnim temama. Mladi do informacija o ovim temama najčešće dolaze korištenjem interneta i socijalnih mreža, razgovorom s vršnjacima, a manji dio njih do ovih informacija dolazi razgovorom s roditeljima i drugim autoritetima. Upravo zbog toga mladi ljudi ne mogu biti sigurni da su informacije koje dobivaju od vršnjaka ili preko interneta i socijalnih mreža provjerene i točne. Također, veliki broj dostupnih informacija može djelovati zbunjujuće na mlade, tim više što mnoge od tih informacija ne nude jasan kontekst. Nastavnici mogu biti podrška mladima u sortiranju, identifikaciji točnih i netočnih informacija, a posebno je važno pomoći mladima da procesiraju relevantne i točne informacije te ih postave u kontekst koji je za njih relevantan. Upravo participativni pristup na kojem se temelji Program Y nudi nastavnicima mogućnost da kroz interakciju s učenicima propituju izvore informacija koje koriste i provjere nivo informiranosti, nivo razumijevanja informacija koje posjeduju i korekciju netočnih informacija s onima koje su provjerene i kontekstualizirane. Nastavnik treba pomoći mladima da nauče razlikovati pouzdane izvore informacija od onih koje svrstavamo u kategoriju nepouzdanih.