1 of 2

Lekcija 1: Radionica 26: Zdravlje, spolno prenosive bolesti, HIV i AIDS

Cilj: Povećati znanje o spolno prenosivim bolestima, HIV-u i AIDS-u i značaju dijagnoze i liječenja.

Potrebni materijal: Flipchart papir, markeri, komadići papira i dovoljan broj preslika Dodatne građe A i B za svakog sudionika.

Preporučeno vrijeme: 90 minuta

Planiranje:
Prije radionice, istražiti najnovije informacije o SPB-u i prijenosu HIV-a, lokalnim i/ili nacionalnim statističkim podacima o HIV-u i AIDS-u (broju zaraženih osoba, najčešćim načinima prenošenja, starosnoj dobi zaraženih osoba, očekivanom trajanju života, itd), razlici između toga što znači biti HIV pozitivan i imati uznapredovali AIDS i sadašnjem pristupu liječenju. To su teme koje se obično javljaju tijekom ove aktivnosti. Također se preporučuje pozvati nekoga od osoblja lokalne zdravstvene ustanove ili nevladine organizacije koja posjeduje znanja o ovim temama da odgovori na pitanja i zabrinutosti sudionika.

Tijek:

  1. Prije radionice, napravite preslike Dodatne građe A bez naziva SPB u prvom stupcu i napišite nazive SPB na listu papira.
  2. Podijelite sudionike u manje skupine i dajte svakoj skupinu preslike Dodatne građe bez naziva SPB u prvom stupcu.
  3. Sudionici bi trebali pročitati i porazgovarati o informacijama, o simptomima/posljedicama i liječenju seksualno prenosivih bolesti koje ste izlistali na flipchart papiru pokušati prepoznati odgovarajuće.
  4. Kada završe, pregledajte točne odgovore zajedno s njima.
  5. Pitajte sudionike što znaju o HIV-u i AIDS-u. Napravite zabilješke na flipchart papiru. Naglasite vezu između SPB i HIV-a (vidjeti tabelu ispod). Objasnite kako HIV i AIDS nemaju uvijek vidljive simptome i jedini način otkrivanja zaraze HIV-om je testiranje krvi. Pregledajte sadržaj Dodatne građe B.
  6. Podijelite sudionike u dvije ili tri manje skupine. Neka skupine naprave igru uloga koja objašnjava koji su simptomi SPB-a, HIV-a i AIDS-a. Sugerirajte da se igra uloga može odigrati između dva prijatelja, roditelja i sina, liječnika i pacijenta, svećenika i mladog člana crkve, profesora i učenika itd.
  7. Nakon otprilike 20 minuta, recite skupinama da izvedu svoje igre uloga pred svim ostalim sudionicima.
  8. Iskoristite sljedeća pitanja kako biste započeli raspravu.

Pitanja za raspravu:

  1. Što bi mladi ljudi trebali učiniti kada misle da možda imaju SPB? S kim bi trebali razgovarati?
  2. Kako bi mladić trebao obavijestiti svoju djevojku da ima SPB i da ju je možda i njoj prenio?
  3. Kako bi djevojka trebala obavijestiti svog mladića da ima SPB i da ju je možda i njemu prenijela?
  4. Kako bi mladić slučajnoj poznanici trebao reći da ima SPB i da ju je možda i njoj prenio?
  5. Zašto je tako teško govoriti o SPB?
  6. Zašto je tako teško govoriti o HIV-u i AIDS-u? Je li znanje o HIV-u i AIDS-u promijenilo seksualne navike mladih? Zašto da ili zašto ne?
  7. Koji čimbenici otežavaju mladiću izbjegavanje zaraženosti HIV-om i AIDS-om? Koji čimbenici otežavaju djevojci izbjegavanje zaraženosti HIV-om i AIDS-om?
  8. Kako se možete suočiti s ovim čimbenicima u svojim životima i vezama?

Zaključak:

Zbog njihove uloge u povećavanju rizika od HIV infekcije, SPB zaslužuju posebnu pažnju. U raznim dijelovima svijeta mladi ljudi imaju povećanu stopu SPB i često ignoriraju takve infekcije ili se oslanjaju na domaće lijekove ili samoliječenje. Štoviše, mnoge SPB ne pokazuju simptome. Upravo stoga, vrlo je važno misliti, razgovarati i planirati kako najbolje zaštititi sebe i svoje partnere od SPB, bilo kroz apstinenciju, vjernost, smanjenje broja partnera i/ili pravilnu i dosljednu uporabu prezervativa. Ukoliko primijetite bilo koji simptom SPB, potrebno je odmah obratiti se zdravstvenom djelatniku. Važno je imati na umu etička pitanja uključena pri suočavanju sa SPB i HIV i AIDS-om i svoju odgovornost za komunikaciju s vašim seksualnim partnerom (ili partnerima) ukoliko imate SPB ili HIV i AIDS.

Dodatna građa A:

Dodatna građa B:

UČENJE O HIV-u I AIDS-u

Što je HIV?
H = humani; ljudski (pronalazi se samo kod ljudi)
I = imunodeficijencija; nedostatak imuniteta (oslabljuje imuni sustav)
V = virus (tip mikroba)

Što je AIDS?
A = stečen (steći nešto sa čim niste rođeni)
I = imunološki (tjelesni obrambeni sustav koji osigurava zaštitu od oboljenja)
D = nedostatak (mana ili slabost, nedostatak ili nedovoljnost nečega)
S = sindrom (skup bolesti, oboljenje)

Mnogi ljudi ne znaju razliku između HIV-a i AIDS-a. HIV i AIDS nisu isto. HIV je virus, a AIDS je rezultat zaraženosti HIV-om. AIDS je skup bolesti/oboljenja koja su rezultat oslabljenog imunog sustava. Osoba može imati HIV puno prije nego što razvije AIDS.

HIV živi u četiri tipa tjelesnih tekućina:
– krvi
– sjemenu – tekućina koju muškarci ejakuliraju kada su seksualno uzbuđeni
– vaginalnoj tekućini – tekućina koju žene izlučuju kada su seksualno uzbuđene
– majčinom mlijeku

Ove vrste tjelesnih tekućina omogućavaju širenje virusa s jedne osobe na drugu. Sve ove tekućine imaju bijela krvna zrnca, a to su tipovi stanica koje HIV napada ili zaražava. Kako bi se osoba zarazila HIV-om, virus mora ući u tijelo. Ako bilo koja od ove četiri tekućine dođe u kontakt s tijelom, osoba je u riziku od zaraze HIV-om. Ispod su navedeni primjeri na kojim sve mjestima virus može ući u tijelo.
– sluznica vagine
– koža spolnog uda
– sluznica rektuma (anusa)
– vene
– posjekotine, ozljede ili otvorene rane na tijelu
– usta (kroz posjekotine ili ranice)
– sluznica jednjaka (npr. kod novorođenčeta koje doji)

Vrste ponašanja koje bi mogle omogućiti četirima tekućinama ulazak u tijelo i dovođenje osobe u rizik od zaraze HIV-om, uključuju sljedeće:

Nezaštićeni spolni odnos
– vaginalni, analni ili oralni odnosi

Kontakt krvi s krvlju
– transfuzija krvi (na mjestima gdje krv nije testirana i gdje se zaražena krv može donirati)
– tradicionalno ukrašavanje tijela ožiljcima/skarifikacija (dijeljenjem nesteriliziranih britvica ili drugih instrumenata)
– obrezivanje (dijeljenjem nesteriliziranih britvica ili drugih instrumenata)
– intravenozna uporaba droga (dijeljenjem zatrovanih igala)

Prijenos s majke na dijete (naziva se vertikalna transmisija)
– tijekom trudnoće (u rijetkim slučajevima)
– kada se beba rodi, tj. tijekom porođaja
– tijekom dojenja, bez uporabe relevantne preporuke za sigurnije dojenje

Veza između SPB i HIV infekcije

Sve veći broj dokaza ukazuje na to da prisutnost SPB povećava podložnost na HIV. Konkretno, ulcerativne SPB, kao što su genitalni herpes i sifilis, povećavaju podložnost čovjeka na HIV, jer čirevi kidaju kožnu prepreku. Međutim, prisutnost drugih SPB također se dovodi u vezu s porastom rizika od prijenosa HIV-a. Štoviše, prisutnost SPB u HIV pozitivnoj osobi može povećati virusne duplikate u genitalnoj tekućini, olakšavajući prijenos virusa. Upravo zato, kontroliranje SPB ima potencijal odigrati važnu ulogu u prevenciji HIV-a. Neki programi koji se fokusiraju na kontroliranje SPB i njihovo liječenje, pokazali su smanjenu učestalost HIV-a. Također je bitno primijetiti kako prisutnost HIV-a mijenja kliničke manifestacije SPB, čineći ih često mnogo ozbiljnijim i težim za liječenje.

Postoji li lijek za HIV i AIDS?

Nažalost, ne postoji lijek za HIV/AIDS. Dosad su otkriveni samo lijekovi koji omogućavaju produže- nje i poboljšanje kvaliteta života osoba zaraženih ovim virusom. Antiretroviralna terapija (ART) je tretiranje HIV-a lijekovima – to nije lijek. Antiretrovirali (ARV) napadaju HIV direktno, tako smanjujući razinu virusa u krvi. Slijede neki primjeri bitnih stvari koje treba znati o ART:

– ART pomaže tijelu u jačanju imunog sustava i bori se protiv drugih infekcija.
– ARV se uzimaju u kombinaciji – obično se tri različita ARV-a uzimaju svaki dan. Apsolutno je neophodno svaki dan uzimati točnu dozu svake pilule, onako kako je liječnik propisao. Ovo nije kao s drugim lijekovima gdje, ako propustite

uzimanje jednom ili dva puta, nije tako strašno. Ako osoba ne uzima odgovarajuće lijekove svaki dan u točno određeno vrijeme, terapija neće djelovati. Kada osoba uzima lijekove svaki dan u zakazano vrijeme, kažemo da je to suradnja ili pridržavanje.
– S ARV-om se ne bi trebalo počinjati dok osoba ne dobije AIDS (ovo treba odrediti kompetentni zdravstveni djelatnik/ca).
– Jednom kad počne, ARV se mora uzimati do kraja života.
– ARV može prouzrokovati neugodne nuspojave, kao npr. mučninu, anemiju, osipe i glavobolje.
– ART može spriječiti prijenos HIV-a s majke na dijete.

Dodatna građa c: